Pregled nije jednokratan događaj. To je slojeviti sustav, obično opisan kroz tri razine koje se razlikuju po učestalosti, dubini i tome tko ih provodi. Razumijevanje razlike između ovih razina važno je jer svaka od njih otkriva drugu vrstu problema, a preskakanje jedne razine ne nadoknađuje se češćim provođenjem druge.
Rutinski (vizualni) pregled
Rutinski vizualni pregled najčešći je i tehnički najjednostavniji od tri razine. Obično ga provodi osoba koja već ima redovit kontakt s lokacijom, primjerice hortikulturno osoblje, djelatnici parkova ili osoblje objekta, i ne zahtijeva specijaliziranu izobrazbu iz sigurnosti dječjih igrališta. Svrha je jednostavna: obići lokaciju i uočiti sve što je očito u redu. To uključuje slomljene ili nedostajuće dijelove, vandalizam, oštre rubove nastale oštećenjem, smeće ili staklo, izložene temelje, stajaću vodu i sve drugo što bi razumno pažljiva osoba prepoznala kao opasnost.
Ono što rutinski vizualni pregled čini vrijednim nije tehnička dubina, nego dosljednost. Brza provjera koja se pouzdano provodi prema utvrđenom rasporedu otkriva probleme dok su još manji, prije nego što trošenje ili oštećenje preraste u nešto ozbiljnije. Zapis ne mora biti detaljan. Jednostavan dnevnik s datumom, imenom osobe koja je provela provjeru i onim što je zatečeno dovoljan je za dokazivanje da se rutina zaista provodi te za izgradnju dokumentiranog traga tijekom vremena.
Operativni pregled
Operativni pregled nalazi se između rutinskog vizualnog pregleda i glavnog godišnjeg pregleda, i po učestalosti i po dubini. Riječ je o detaljnijem uvidu u trošenje, stabilnost i stanje pokretnih i konstrukcijskih dijelova, dakle o onome što brz vizualni obilazak pouzdano ne bi uočio. To uključuje provjeru olabavljenih pričvršćenja, trošenja koje se razvija u pokretnim zglobovima, ranih znakova korozije ili truljenja drva, promjena u visini slobodnog pada ispod ljuljački i tobogana te stanja podloge koja ublažava udarce.
Budući da zahtijeva bolje tehničko razumijevanje načina izrade opreme i toga kako ona s vremenom otkazuje, operativni pregled obično provodi osoba s više izobrazbe od osoblja zaduženog za rutinske vizualne preglede, iako to ne mora nužno biti vanjski stručnjak. Razmak između operativnih pregleda tipično je dulji nego kod rutinskih vizualnih pregleda, no točno vrijeme ovisi o uputama proizvođača, vrsti opreme, intenzitetu korištenja i lokalnim propisima, pa ga je potrebno potvrditi za konkretnu lokaciju, a ne pretpostaviti prema općenitom pravilu.
Glavni godišnji pregled
Glavni godišnji pregled najdublja je i najrjeđa od tri razine, a obično se provodi otprilike jednom godišnje. Riječ je o sveobuhvatnom pregledu cijelog igrališta, koji obuhvaća konstrukcijsku sigurnost, stanje temelja, kumulativne učinke atmosferilija te ukupno trošenje svake komponente opreme i svake površine. Njegova je svrha uočiti ono što ni rutinski vizualni pregled ni povremeni operativni pregled nužno ne bi otkrili, osobito probleme ispod razine tla ili skrivene unutar konstrukcijskih spojeva.
Glavni godišnji pregled provodi stručna, kompetentna osoba, dakle netko dovoljno educiran i iskusan da u dubinu procijeni konstrukcijsku sigurnost igrališta. Na mnogim tržištima ta osoba posjeduje priznatu kvalifikaciju za pregled dječjih igrališta, no točni zahtjevi, tko je ovlašten potpisati nalaz glavnog godišnjeg pregleda i koliko je često on zakonski propisan, razlikuju se od zemlje do zemlje, a ponekad i od jedne lokalne samouprave do druge. Jedinice lokalne samouprave trebale bi provjeriti konkretan zahtjev koji vrijedi za njihovu lokaciju, umjesto da pretpostave kako posvuda vrijedi jedan te isti standard.